Neven Ricijaš redoviti je profesor na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (Sveučilišta u Zagrebu) gdje je nositelj više kolegija usmjerenih na rizična ponašanja djece i mladih, maloljetničku delinkvenciju te bihevioralne ovisnosti. To su ujedno i teme njegovog znanstvenog i stručnog bavljenja. Poseban naglasak u svojem radu stavlja na razvoj, implementaciju i znanstvenu evaluaciju različitih znanstveno-utemeljenih psihosocijalnih i psihoedukativnih preventivnih i tretmanski intervencija. Koautor je preventivnog programa kockanja mladih „Tko zapravo pobjeđuje?“, te programa prevencije bihevioralnih ovisnosti i rizičnog ponašanja djece u virtualnom okruženju „Alati za moderno doba“. U području bihevioralnih ovisnosti osmislio je i održao niz stručnih edukacija osmišljenih osnaživanju profesionalnih kompetencija stručnjaka različitih profila.

SAŽETAK PLENARNOG PREDAVANJA

Od pilota do nacionalne diseminacije preventivnog programa „Alati za moderno doba“ – što smo naučili

Rizična ponašanja mladih u digitalnom okruženju prije svega su vezana uz korištenje društvenih mreža te igranja video igara, a rizike možemo promatrati unutar tri skupine: (1) one vezane uz ponašanje u digitalnom okruženju, odnosno online interakcije, potom (2) rizike oko ekscesivnog i prekomjernog korištenja koje upućuje na simptomatologiju kompulzije i ovisnosti, te (3) one koji se odnose na strukturalna i dizajnerska obilježja digitalnih platformi.

„Alati za moderno doba“ prvi su hrvatski znanstveno-utemeljeni preventivni program usmjeren prevenciji rizičnog online ponašanja djece i ponašajnih ovisnosti, odnosno osnaživanju odgovornog online ponašanja. Program se je razvijao od 2018. do 2022. kroz tri pilot implementacije i znanstvene evaluacije, da bi 2023. godine započeo proces nacionalne diseminacije. Do danas je educirano 488 voditelja iz 219 osnovnih škola diljem Hrvatske.

Program se sastoji od 12 interaktivnih radionica za učenike te jednog interaktivnog predavanja za roditelje, kao i nastavničkog vijeća škole. Struktura, teme i sadržaji, kao i način provedbe Programa, osmišljeni su tako da u najvećoj mogućoj mjeri osiguravaju teorijske i znanstvene principe uspješnih psihoedukativnih intervencija. Temeljni cilj je osnaživanje socio-emocionalnih vještina učenika, odnosno njihovih unutarnjih alata, koji su razrađeni na način da balansiraju između realnog i digitalnog okruženja.

U ovom izlaganju predstavit će se temeljni rezultati evaluacije učinka te evaluacije procesa ovog preventivnog programa temeljem podataka iz dviju školskih godina nacionalne implementacije u 20 hrvatskih županija, ali i konceptualni i metodološki izazovi preventivnih intervencija u području rizične uporabe digitalnih tehnologija koja predstavlja normativno ponašanje.

Jasmina Stošić je izvanredna profesorica na Sveučilištu u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Izvodi kolegije iz područja autizma na svim razinama studija. Trenutno koordinira jedan domaći i jedan međunarodni znanstveno-istraživački projekt usmjeren na različite aspekte kvalitete života mladih i odraslih osoba s autizmom. U okviru Nastavno-kliničkog centra ERF-a provodi procjene za osobe s autizmom te savjetovanje njihovih obitelji i stručnjaka koji im pružaju podršku.

SAŽETAK PLENARNOG PREDAVANJA

Autizam online: nove spoznaje i perspektive

Razumijevanje autizma kontinuirano se mijenja – od tradicionalnog medicinskog modela i usmjerenosti na deficit prema razumijevanju autizma kao različitog, ali ravnopravnog načina funkcioniranja. Pokret neuroraznolikosti, koji je postao vidljiv velikim dijelom zahvaljujući društvenim mrežama, uvelike je pridonio ovoj promjeni paradigme. Umjesto promatranja autizma kroz prizmu deficita, naglasak se sve više stavlja na razumijevanje autističnih iskustava, njihovih snaga, potreba i vrijednosti koje donose zajednicama u kojima žive. Autistične osobe se u okviru ovog pokreta ističu kao ključni dionici u kreiranju istraživanja, politika i praksi. Nove spoznaje iz neuroznanosti i psihologije pružaju dublji uvid u način na koji neurobiološke razlike mogu utjecati na doživljaj svijeta, obrasce ponašanja, senzorne potrebe i načine komunikacije autističnih osoba, što dovodi do boljeg razumijevanja njihovih potreba za podrškom. Umjesto pokušaja „ispravljanja“ i „normalizacije“, naglasak se sve više stavlja na fleksibilne, individualizirane oblike podrške koji unapređuju kvalitetu života, socijalnu uključenost i poštivanje prava autističnih osoba. U tom kontekstu važnu ulogu imaju suoblikovanje i participativna istraživanja u kojima osobe u spektru autizma ravnopravno sudjeluju u oblikovanju istraživačkog procesa, interpretaciji rezultata i donošenju zaključaka. Ovakav pristup povećava kvalitetu i relevantnost znanstvenih spoznaja i doprinosi jačanju glasa autističnih osoba u društvu.

U okviru ovog predavanja bit će prikazano kako pokret neuroraznolikosti i nove znanstvene spoznaje mogu utjecati na način na koji vidimo osobe s autizmom, planiramo podršku i uključujemo ih u donošenje odluka. Poseban naglasak biti će na prikazu istraživačkog projekta u koji su uključene mlade autistične osobe te načinima na koji njihov glas oblikuje razumijevanje online iskustava. Njihova perspektiva pruža vrijedan uvid u pozitivna i negativna iskustva korištenja interneta, strategije snalaženja u online interakcijama te načine na koje online okruženja mogu biti pristupačnija, sigurnija i inkluzivnija.

Ključne riječi: autizam, neuroraznolikost, online iskustva

Lucija Vejmelka, viša znanstvena suradnica, izvanredna profesorica, glavna urednica časopisa Ljetopisa socijalnog rada (WOS i SOCPUS). Iskusna istraživačica na području zaštite i dobrobiti djece i digitalnog okruženja, Članica upravnog odbora međunarodne organizacije EUROCHILD. Članica nacionalnog Savjetodavnog mehanizma za zaštitu djece u digitalnom okruženju po DSA. Voditeljica programa cjeloživotnog obrazovanja za stručnjake Koristi i rizici modernih tehnologija (4 ECTS). Stalna suradnica i stručna savjetnica Centra za sigurniji internet u Hrvatskoj, nacionalnog projekta pod podrškom Europske komisije. Suradnik u brojnim projektima u području zaštite djece, online seksualnom uznemiravanju na temu sigurnosti na internetu i alternativne skrbi.

SAŽETAK PLENARNOG PREDAVANJA

Inovativne paradigme za sigurno digitalno odrastanje: doprinos socijalnog rada u multisektorskim i multidisciplinarnim pristupima

Digitalno doba oblikuje iskustva, odnose i svakodnevicu djece i mladih – baš kao i odraslih – na način bez povijesnog presedana. Istodobno, globalna ekspanzija digitalnih platformi donosi nove rizike poput problematične uporabe interneta i online seksualnog iskorištavanja, ali i intenzivira stare rizike, uključujući vršnjačko nasilje, prijevare i različite oblike seksualnog uznemiravanja koji se sele „na mrežu“. U tom kontekstu ovogodišnja tema konferencije Digitalno doba i oblici skrbi u različitim kontekstima otvara ključno pitanje: kako sustav skrbi može učinkovito odgovoriti na ove izazove kroz interdisciplinarne intervencije – a ovo će predavanje ponuditi uvide o tome kako socijalni rad doprinosi tim odgovorima. Izlaganje prikazuje hrvatske stručne, znanstvene, istraživačke, praktične i razvojne doprinose koji mogu poslužiti kao modeli dobre prakse u nacionalnim i međunarodnim okvirima – od reprezentativnih istraživanja i razvojnih inicijativa do potrebe za oblikovanjem integriranih praksi u školama, sustavu socijalne skrbi, zdravstvu i nevladinom sektoru. Posebno se naglašava važnost znanstveno utemeljenih intervencija, kontinuiranog prikupljanja i kvalitetnog upravljanja podacima te primjene integriranih teorijskih okvira koji omogućuju dublje razumijevanje digitalnih navika mladih i pravovremeni odgovor na njihove potrebe i rizike u smislenom susretu teorije i prakse. Premda živimo u doba ubrzanog tehnološkog rasta i sveopće digitalizacije, izlaganje ističe kako nas upravo tehnologija vraća temeljnim vrijednostima te pod povećalo stavlja društvene procese koji oblikuju svakodnevicu: obiteljske odnose, vršnjačke kulture i kvalitetu slobodnog vremena. Izazovi se pritom protežu od digitalnog jaza do digitalne hiperprodukcije, uz temeljno pitanje: postoji li danas svijet djece i mladih bez digit alnog odraza – i postoji li učinkovita intervencija bez digitalne komponente?

U uvjetima nedostatne infrastrukture i minimalnih ulaganja u ljudske resurse, socijalni rad nastavlja potvrđivati svoju povijesnu povezanost s tehnologijom i otpornost u prilagodbi novim kontekstima. Izlaganje argumentira da je interdisciplinarnost (a ne umjetna inteligencija??) jedini održivi odgovor na suvremene rizike odrastanja. Naglašava se doprinos socijalnog rada u multidisciplinarnom okruženju kroz jačanje digitalnih kompetencija, razvoj inovativnih modela pomoći, osnaživanje obitelji i zajednica te stvaranje inkluzivnih, etički utemeljenih i razvojno prihvatljivih digitalnih okoliša za djecu i mlade. Zaključno, izlaganje nudi okvir za promjene koje povezuju teoriju i praksu, lokalna iskustva i globalne trendove, te potiče stvaranje inspirirajućih, digitalno kompetentnih i humanih paradigmi skrbi u društvu koje se ubrzano mijenja. Poziv je to da zajedno gradimo budućnost koja afirmira više „socijalni“, a manje „rad“, uz jasno uređenu, kontinuiranu i učinkovitu suradnju sektora, profesija i stručnih sustava – u društvu i poretku koje omogućuje i osnažuje su-kreaciju kao temelj razvojno poticajnog okvira usmjerenog na čovjeka i njegove potencijale.

Ključne riječi: digitalno odrastanje, interdisciplinarna suradnja, znanstveno utemeljene intervencije, uloga socijalnog rada

Iva Vukojević je asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njezin doktorat vezan je uz interdisciplinarni projekt Računalni modeli za predviđanje i analizu ličnosti na temelju teksta. Dodatno se educirala putem istraživačkih posjeta centrima Copenhagen Center for Social Data Science Sveučilišta u Kopenhagenu i Digital Humanities Lab Sveučilišta u Baselu.

SAŽETAK PLENARNOG PREDAVANJA

Koliko nas dobro poznaju prediktivni modeli umjetne inteligencije i koliko dobro mi poznajemo njih?

Odrasla osoba prosječno uzme mobitel u ruku oko 60 puta dnevno, a svaki put kada to učinimo, produbljujemo svoj digitalni otisak. Digitalni otisak, poput otiska prsta, je jedinstveni obrazac kojeg čini skup naših digitalnih tragova ponašanja. Svaka naša poruka, pretraživanje, ali i kratko zadržavanje na nekom sadržaju dio su tog otiska. Naša rastuća digitalna aktivnost rezultirala je time da je današnji svijet preplavljen digitalnim podacima, a podataka o nama je toliko mnogo da se naše karakteristike mogu relativno lako procijeniti. Ova svojstva digitalnog svijeta ključna su za suvremene prediktivne modele umjetne inteligencije. Znanje o jeziku i svijetu postalo je sastavni dio velikih jezičnih modela (poput ChatGPT-a) upravo zbog toga što su im bili dostupni golemi korpusi podataka. Osim toga, veliki jezični modeli, ali i drugi sustavi umjetne inteligencije, moćni su alati za predviđanje psiholoških karakteristika, poput ličnosti, emocija, stavova, pa čak i mentalnog zdravlja. Predavanje će pojasniti što su prediktivni modeli umjetne inteligencije i kako funkcioniraju te će prikazati nekoliko istraživanja koja demonstriraju njihovu prediktivnu moć. Također će obuhvatiti pregled načina na koje svjesno i nesvjesno stupamo u interakciju s ovim modelima. Recimo, čak i kad nešto pretražujemo na internetu ili otvaramo stranicu s vijestima, redoslijed prikazanih informacija često je prilagođen nama, čime privid o objektivnom digitalnom svijetu pada u vodu. Taj privid posebno je izražen na društvenim mrežama, ali i u odgovorima velikih jezičnih modela koji postaju sve češći izvori informiranja, posebno kod mladih. Svjedočimo i porastu uporabe velikih jezičnih modela u svrhu pisanja tekstova, tako da će ovo predavanje obuhvatiti i opasnosti pretjerane uporabe velikih jezičnih modela te ponuditi preporuke za pametnije korištenje ovih pametnih sustava.

Ključne riječi: umjetna inteligencija, digitalni otisak, veliki jezični modeli, psihologija, prediktivni modeli

Dr. sc. Mirta Vranko socijalna je pedagoginja i psihoterapeutkinja te voditeljica Odjela za socijalnu pedagogiju Klinike za psihijatriju Vrapče, gdje djeluje u Zavodu za psihoterapiju i Zavodu za afektivne poremećaje. Doktorirala je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, educirana je iz integrativne psihodinamske i realitetne psihoterapije (ECP), kao i iz ekspresivne art terapije. Autorica je i koautorica više znanstvenih i stručnih radova te aktivno sudjeluje u edukaciji i mentoriranju stručnjaka. U Klinici je dio tima koji u svakodnevnoj praksi koristi digitalne tehnologije. U svom profesionalnom djelovanju njeguje vrijednosni sustav psihoterapije koji polazi od snage promjene, podrške i otpornosti, s ciljem izgradnje bliskih i kvalitetnih odnosa, osobnog i profesionalnog osnaživanja te ostavljanja trajnog, odgovornog traga u zajednici. Na konferenciji KOKOSS sudjeluje kao predavačica ispred Hrvatske komore psihoterapeuta, doprinoseći međukomorskom dijalogu i razvoju profesionalnih standarda u sustavu socijalne skrbi.

SAŽETAK PLENARNOG PREDAVANJA

Online psihoterapija u suvremenoj praksi – procesi, dobrobiti, izazovi i uloga umjetne inteligencije

Online psihoterapija u posljednjem desetljeću prerasta iz alternativnog modaliteta u stabilan i validiran oblik stručne prakse. Predavanje donosi pregled ključnih procesa psihoterapijskog tretmana u digitalnom okruženju. U fokusu su promjene koje online format unosi u terapijski odnos, procjenu, uspostavu sigurnosti, regulaciju afekta, ritam i strukturu sesije te specifične prilagodbe psihoterapijskih tehnika.

Predavanje obuhvaća i različite oblike psihoterapijskog rada u online prostoru: individualnu psihoterapiju, savjetovanje i psihoedukaciju, partnersku i obiteljsku terapiju, grupnu psihoterapiju i vođene terapijske grupe, online kliničku praksu u sklopu ustanova, integraciju online sesija u modele dnevnih bolnica, ambulantnog tretmana i programa posttretmana, hibridne modele. Poseban dio predavanja bavi se psihološkim procesima aktivnima u online terapiji, poput drugačije percepcije bliskosti i distance, promjene u regulaciji afekta kroz ekran, modificirane dinamike transfera i kontratransfera, utjecaja digitalnog okruženja na osjećaj sigurnosti, spontanosti i autentičnosti klijenta. Naglašava se psihološka priprema psihoterapeuta za online rad, koja uključuje osvještavanje vlastitih očekivanja, granica i emocionalnih reakcija na rad u digitalnom prostoru, prilagodbu komunikacijskog stila, razvoj kompetencija za prepoznavanje suptilnih neverbalnih signala te sposobnost regulacije vlastite prisutnosti i fokusiranosti u uvjetima smanjene tjelesne ukotvljenosti. Razmatra se važnost pripreme prostora, rituala ulaska u seansu i svjesne samoregulacije prije, tijekom i nakon online rada. Poseban naglasak stavlja se na dobrobiti online prakse: dostupnost tretmana, kontinuitet skrbi, fleksibilnost, smanjenje stigme i veće mogućnosti za dosljedno praćenje terapijskog procesa. Istodobno se tematiziraju nedostaci – ograničenja neverbalne komunikacije, tehnološke barijere, izazovi u radu s visokorizičnim klijentima te pitanja privatnosti i digitalne sigurnosti. Uključuje se pregled recentnih istraživanja učinkovitosti online psihoterapije. Predavanje se dotiče širih mogućnosti korištenja online prostora u struci: supervizijom i intervizijom, povezivanjem terapeuta, interdisciplinarnim konzultacijama te potencijalima digitalnih alata za timski rad i podršku ustanova. Značajan segment posvećen je brizi o sebi stručnjaka koji rade online – rizicima digitalnog preopterećenja, eroziji granica, tjelesnoj i emocionalnoj iscrpljenosti te konkretnim strategijama očuvanja profesionalne dobrobiti, uključujući digitalnu higijenu, ergonomiju, rituale prijelaza, supervizijski okvir i osobnu terapiju. Zaključno, razmatra se uloga umjetne inteligencije u suvremenoj psihoterapiji: od alata za praćenje stanja, pripremu procjena i mikrointervencija do mogućnosti za edukaciju i superviziju. Definiraju se etičke granice, rizici, odgovornosti i razlog zbog kojeg terapijski odnos ostaje nezamjenjiv.

Ključne riječi: online psihoterapija, terapijski odnos, psihološki procesi u online terapiji, digitalna sigurnost i izazovi, umjetna inteligencija u terapiji