O konferenciji

Pandemija COVID-19 značajno je potaknula globalni razvoj i implementaciju različitih digitalnih alata i usluga u područjima u kojima djeluju pomagačke profesije npr. obrazovanja, psihoterapije, zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa. Stoga su konstantni zahtjevi za unaprjeđenjem digitalnih kompetencija i u profesionalnom okruženju. Današnji složeni globalni izazovi ali i sve kompleksniji rizici utječu na pojedince, obitelji i zajednice te prelaze granice jedne akademske discipline što povećava potrebu za interdisciplinarnim djelovanjem gdje tehnologija može i treba biti saveznik. Od virtualnih psihoterapijskih, savjetodavnih i drugih usluga, sofisticiranih sustava za asistenciju do sustava za upravljanje podacima, tehnologija mijenja način rada stručnjaka pomažućih profesija pridonoseći sveobuhvatnijem djelovanju na rizike i potrebe s kojima se korisnici susreću.

Upotreba digitalnih alata može poboljšati način na koji se ljudima pruža pomoć u zadovoljenju različitih potreba te dovesti do povećanja kvalitete, učinkovitosti i individualizacije te pomoći i podrške. Korištenjem digitalnih alata, poput asistivne tehnologije i aplikacija, povećava se autonomija osoba kojima treba podrška u svakodnevnom funkcioniranju što može biti osnažujuće za korisnike, da samostalnije upravljaju određenim aspektima svojih svakodnevnih rutina što dovodi do povećanja kvalitete života. Unaprjeđenja su moguća i u području komunikacije s korisnicima i među stručnjacima, osiguravajući bolju koordinaciju i brže odgovore na potrebe i rizike. Na primjer, usluge online savjetovanja i psihoterapije te mobilne aplikacije učinile su podršku za mentalno zdravlje dostupnijom, rušeći geografske barijere omogućujući fleksibilnost u interakciji s korisnicima. Na taj način poboljšava se učinkovitost prakse kao i kvaliteta skrbi koja se pruža. Također, različita poboljšanja moguća su i u području planiranja skrbi te daljinskog praćenja zdravstvenog stanja, hitnih slučajeva što pridonosi pravovremenosti intervencija. Digitalni alati mogu se koristiti i u obrazovanju, kako korisnika, djece i roditelja, tako i stručnjaka, što pridonosi poboljšanju standarda skrbi.

Sukladno tome, primanje skrbi i podrške sve više ovisi o pristupu digitalnim tehnologijama. Stoga se sve češće govori o digitalnoj isključenosti. Odnosno, na široj društvenoj razini, rizici proizlaze iz prijenosa postojećih društvenih struktura u digitalno područje. Pojedinci s nižim socijalnim statusom, poput onih koji žive u siromaštvu, nižeg obrazovnog statusa, osobe koje žive na izoliranim područjima, starije osobe te osobe s invaliditetom suočavaju se s izazovima u pristupu i korištenju digitalnih usluga kao što se često puta suočavaju s dostupnošću ostalih usluga i ostvarivanju prava. Stoga su za poboljšanje digitalne uključenosti ključne institucije koje pružaju podršku i osnažuju. Digitalna uključenost se ne bi trebala svesti na sposobnost pojedinca da koristi usluge i proizvode, već razumjeti kao strukturalna tema koja se bavi ukupnim prilikama za pristup institucijama i uslugama u širem ekonomskom i društvenom kontekstu. Kada govorimo o rizicima, brojna istraživanja danas bave se upravo utjecajem digitalne tehnologije, digitalnih medija i socijalnih mreža na djecu i mlade, njihovo odrastanje, navike, ponašanje te socijalne odnose kako među vršnjacima, tako i u obiteljima te šire zajednice. Korištenje digitalnih alata i različitih medija također otvara brojna etička pitanja vezana uz povjerljivost i privatnost, sigurnosna pitanja te pitanja vezana uz standardizaciju prakse. S obzirom na brojnost otvorenih pitanja, ali i postojećih inovacija te primjera dobre prakse nadamo se da će tema o digitalnim i suvremenim tehnologijama privući stručnu i znanstvenu pažnju profesionalnih zajednica.